Slogan „Žena koja radi je sretna” puknuo je na mjestu na kojem se najmanje očekivalo. Dok je žena radom sticala ekonomsku nezavisnost, zajedno s tim je pokidala mnoge druge veze. Mnogo je više izgubila nego što je dobila. Žena koja nije uspjela napraviti ravnotežu između kuće i posla p

rimorana je da istovremeno nosi obje ove dužnosti. Tako je postala i radnica i domaćica. U ženi su se pod ovim teretom poremetile mnoge ravnoteže. Postala je napeta i stresna, njen mir je narušen. Zajedno sa pojavom žena radnica, u društvu se pojavio sve veći broj „siročića sa majkom”. Otkako se majka bacila u poslovni život, djeca – svjetlo naših očiju – su prepuštena predškolskim i školskim institucijama. Nažalost, povećao se broj nesretne djece, nesretnih majki, nesretnih supružnika i nesretnih porodica.

Naporan dan…,večera uz svađu…,noć uz košmar…,djeca oborenih pogleda izložena svim ovim brigama… – ostaje im samo da ledaju svađu svojih roditelja. Za stolom, jadno dijete prepušteno svojim problemima potrošilo je strpljenje. Ono će gađati majku viljuškom i nožem i tako se osvetiti.

Pohađala sam drugi razred srednje škole. Jednog dana profesorica engleskog jezika je došla na nastavu zavijenog oka. Mnogo smo se interesovali: „Profesorice, šta vam se desilo oku?” Odgovorila je: „Djeco, kasnila sam na nastavu i zato sam brzo jela. Kćerka je tražila da je nahranim. Kada sam joj rekla da kasnim i da će je dadilja nahraniti, rekla je da ne želji nju već mene. Gađala me kašikom i razbila mi arkadu.” Biće da su joj nervi popustili, plakala je cijeli čas. Veoma me ganuo ovaj događaj.

Želim govoriti o tome da je sreća žene vezana za život koji je u skladu sa njenim stvaranjem. I dok o tome govorim, svjedoci smo da svi putevi jedne žene vode prema kućnom životu, životu u porodici. Ovo nismo saznali putem pukih pretpostavki već smo naučili od žena koje rade i problema koje imaju.

Žena i kuća su „jedna cjelina”. Ženin karakter traži dom. Kao što je porodica sretna sa ženom, tako i žena biva sretna u kući i sa porodicom.

Imajući ovo u vidu, poslovni život ne udaljava ženu samo od porodice i djece, već joj donosi mnoge probleme. Dok ti problemi svakim proteklim danom sve više udaljavaju ženu od njenih porodičnih obaveza, udaljavaju je i od same sreće. O ovome John Simon kaže:”Žene su sada postale tkalje i štampari. Država im u svojim fabrikama daje posao. Međutim, ove dužnosti ih u potpunosti udaljavaju od porodice.”

 

Nastavit će se…

 

Izvor: iz knjige “Dileme savremene djevojke”, autorice Esre Nuray Sezer, izdavač IK Rejhan
Preuzeto sa: akos.ba


Leave a Reply

*

captcha *