IslamBosna.ba-  Emocije, nesumnjivo, u znatnoj mjeri utječu na nas i naše živote. Zbog toga se zadnjih nekoliko decenija eksperti iz brojnih naučnih oblasti bave istraživanjima emocija i njihovim utjecajem na ljude. Devedesetih godina prošlog vijeka naučno je dokazano da društveno najuspješniji i lično najzadovoljniji pojedinci nisu oni koji imaju visok koeficijent inteligencije, kao što se do tada mislilo, već je emocionalna inteligencija ono što određuje naš uspjeh.

Prema najjednostavnijoj definiciji, emocionalna inteligencija je sposobnost praćenja i razlikovanja sopstvenih i tuđih emocija, te korištenja tih informacija kao vodiča za razmišljanje i ponašanje. Odnosno, to je sposobnost samorazumijevanja, samokontrole, samomotivacije, samouvjerenosti i sposobnost empatije, tj. saosjećanja sa drugim ljudima.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da to senzacionalno otkriće modernog doba, koje nazivamo emocionalnom inteligencijom,  nije ništa drugo do ono čemu nas islam uči kroz život Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selem. Brojni su primjeri emocionalne inteligencije našeg Vjerovjesnika, koji su ostavljeni nama za pouku.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Nije jak onaj ko pobijedi u hrvanju, nego je jak onaj ko se savlada u srdžbi.”  (Muslim, Buhari)

Navedeni hadis je uputa vjernicima da njihova istinska snaga i jačina leže u kontroli sopstvenih emocija. Poslanik, s.a.v.s., nas motiviše na to na jednostavan način, priznajući da samokontrola nije jednostavna, ali da je moguća i da je odlika pobjednika. On je to znao mnogo prije savremene nauke.

Naredni primjer emocionalne inteligencije očit je u hadisu koji prenose imami Muslim i Buharija. Rekao je Enes ibnu Malik, r.a.,: “Služio sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., deset godina, tako mi Allaha nikad mi nije rekao ’uf’, niti mi je rekao za nešto ’što si to uradio niti što to nisi uradio.’ ”

Subhanallah! Zamislite kakav je insan naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., kad NIKAD nije prigovorio slugi! Deset godina istinske emocionalne inteligencije kroz saosjećanje, samilost i samokontrolu, kako se ne bi požalio na nekoga. Da li smo mi danas u stanju primijeniti ovaj koncept barem tokom deset dana našeg života? Da li smo iole emocionalno inteligentni pa da imamo snagu na kratko poštediti naše ukućane, radne kolege ili prijatelje od raznih oblika nezahvalnosti, prigovora, kritika i savjeta koje niko ne traži…? Pokušajte, pa ćete dobiti uvid u sopstvene kapacitete emocionalne inteligencije.

Majka vjernika Aiša, r.a., je rekla: “Poslanik, s.a.v.s., nikada nije svojom rukom udario nikoga. Nije udario ženu niti slugu, osim u borbi na Allahovom putu. Nikad se nije, radi sebe, svetio onome ko bi ga uvrijedio, osim kada bi se Allahove zabrane prekršile. Tada bi se, Allaha radi, svetio.“ (Muslim)

Osim činjenice da se nikad nije požalio na slugu, koji je sigurno greške pravio jer je insan, Muhammed, s.a.v.s., nikad nije udario bilo koga niti se osvetio za uvredu. Sasvim suprotno, njegova biografija je prepuna primjera njegove milosti prema onima koji su mu zulum činili, primjera istinske brige i praštanja nasilnicima, zavidnicima, grješnicima, spletkarošima, čak i onima koji su ga pokušali ubiti. Allahu ekber! Da li u historiji čovječanstva postoji još jedan primjer ovakve osobe? Da li postoji još jedan čovjek ovakve emocionalne inteligencije? Posebno je fascinantno ako razmislimo o tome šta je sve mogao činiti obzirom da je bio lider ummeta, poslanik, onaj kome Objava stiže… A gdje smo mi sa našim egom gladnim moći, slave, utjecaja? Gdje je emocionalna inteligencija velikog broja današnjih muslimana? Kojeg poslanika slijede oni koji nepravdu nanose drugima, koji su zulumćari u svojim porodicama, koji bratu muslimanu zabijaju nož u leđa? Gdje je samokontrola i saosjećajnost kod onih koji po cio dan ogovaraju druge i prenose tuđe riječi? Nekad je upitno kolika je i razumska inteligencija pojedinih pripadnika našeg umeta, kamoli emocionalna, „..ali nisu slijepe oči, nego srca u grudima.“ (El-Hadždž, 46.)

Naredni primjer izuzetne emocionalne inteligencije našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., ogleda se i u vjerodostojnom hadisu koji je zabilježio Tirmizi, od Enesa, r.a. : „Kada je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike bio sa ashabima kod Aiše, r.a., njegova druga supruga poslala mu je, preko svog sluge, zdjelu sa hranom. Kada je to vidjela Aiša, r.a., uzela je zdjelu i razbila je o zemlju, pri čemu se prosula hrana. Božiji Poslanik, s.a.v.s., sastavio je koliko je mogao razbijenu zdjelu i pokupio hranu. Zatim je mirno rekao ashabima: «Kod vaše majke proradila je ljubomora, jedite ovu hranu.»“

Šta bi uradila većina današnjih muškaraca da im supruge razbiju tanjir pred gostima? Da li bi joj razbijeni tanjir bacili “u facu“, ili bi barem zagalamili na ženu i priprijetili joj? A šta je uradio naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.? On se nasmiješio, mirno pokupio komade zdjele i jednostavno, bez pravdanja ili izvinjavanja, onako kako i dolikuje istinski emocionalno inteligentnom čovjeku kakav je bio, pojasnio ashabima da se njegova supruga uznemirila zbog ljubomore, mudro naglasivši njen autoritet, rekavši da je ona njihova majka, kako se nazivaju žene Poslanika, s.a.v.s. Subhanallah! Kakav sjajan primjer prepoznavanja i razumijevanja tuđih emocija, istinske empatije, samokontrole i mudrosti u ophođenju sa trećom stranom, tako da ni njima ne dozvoli bilo kakvo loše mišljenje prema njegovoj supruzi i očitoj greški koju je napravila. Muž kojem je Poslanik, s.a.v.s., uzor i učitelj, trebao bi izvući pouku iz navedenog hadisa i u sličnoj situaciji postupiti na isti način.

Izuzetnu emocionalnu inteligenciju Muhammed, s.a.v.s., je pokazivao i kada je riječ u ophođenju prema djeci. Poznato je da su se njegovi unuci, Hasan i Husein, r.a., peli po njegovim leđima i skakali po njemu dok je bio u namazu. Da li je galamio na njih? Da li ih je grubo odgurnuo ili naknadno kaznio za taj postupak? Naravno da nije. Uzeo bih u naručje i klanjao sa njima, jer je razumio njihove potrebe, njihove dječje emocije i na taj način ih je učio da na namaz gledaju kao nešto lijepo, čime ih je vezao i za namaz i za sebe.

I za kraj izdvajam jednu od izuzetno teških, bolnih situacija, kada emocije dominiraju čovjekom i kada rijetko ko uspijeva da ih iskontroliše, a to je smrtni slučaj. „Poslanikove, s.a.v.s., oči ispuniše suze kada je umro njegov sin Ibrahim. Abdurahman ibn Avf, r.a., je rekao: -O Allahov poslaniče, zar i ti (plačeš)?!

Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: -Ibn Avfe, ovo je milost. Zatim je dodao: -Oko mi samo suzi, a srce tuguje, ali mi nećemo ništa reći čime nije zadovoljan naš Gopodar. Mi smo, o Ibrahime, veoma tužni zbog rastanka sa tobom.“ (Buhari)

Pogledajmo veličinu našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji u svom odgovoru ashabu prvo priznaje da je Allah iznad svega i da nijedna emocija ne smije voditi u nepokornost Njemu, ali on to čini na mudar, izuzetno emocionalno inteligentan način, tako što kaže da je gubitak sina milost od Gospodara. Ovim on  podsjeća sve svoje sljedbenike da je svako iskušenje milost za vjernika i da je nužno tako mu pristupiti. Savremeni psiholozi bi ovo protumačili kao svjesno skretanje misli sa negativnog na pozitivno, pomjeranje fokusa sa pogubnog, na nešto produktivno, što mogu učiniti samo izuzetno emocionalno inteligentne osobe. Nakon toga, naš učitelj, s.a.v.s., riječima potvrđuje svoje emocije, prepoznaje ih, ne negira, već ih pušta da prođu, što je po savremenim naučnim teorijama oličenje emocionalno inteligentnog pristupa bolnoj situaciji. Poslije toga, on veoma jasno naglašava nužnost samokontrole uprkos jakim emocijama, tako što ističe da neće ništa reći, kamoli učiniti, čime Gospodar nije zadovoljan. Subhanallah!

Iz svega navedenog jasno je da nas islam, kroz različite životne situacije Poslanika, s.a.v.s, veoma direktno uči načelima nedavno otkrivene, a izuzetno važne, emocionalne inteligencije. Nesumnjivo da ćemo ostvariti i društveni uspjeh i lično zadovoljstvo ukoliko navedene principe primijenimo u našim životima. Postići ćemo džennet u prsima, tj. istinski smiraj duše u svakoj situaciji. Zar postoji emocionalno inteligentnija osoba od takve osobe? A Stvoritelj nam kaže da je duša smirena –  duša kojom je On zadovoljan i kojoj će darovati džennet na ahiretu. Zar postoji veći uspjeh od toga?

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Hana Harbić-Mušić

IslamBosna.ba