IslamBosn.ba-U tajnim egipatskim zatvorima nalazi se određen broj Egipćana koji su izloženi brojnim oblicima zlostavljanja, bila jedna je od najvažnijih tema britanskih novina u ponedjeljak.

Guardian je objavio tekst svoga dopisnika iz Aleksandrije Patricka Kingsleya pod naslovom: „Stotine nestalih Egipćana se zlostavlja u tajnim zatvorima“.

On u tekstu navodi: „Jedan broj Egipćana koji se vode kao nestali, nalazi se u tajnim egipatskim vojnim zatvorima gdje su izloženi mučenju bez ikakve presude ili pravneMap showing the Galaa military camp in Ismalila and the location of the Azoulu military prison within it odredbe o hapšenju i zadržavanju.“ Guardian je ovu vijest prenio na osnovu razgovora i susreta sa bivšim zatočenicima u ovim zatvorima i advokatima koji se bave pitanjem ljudskih prava.

Dopisnik spominje da se od jula prošle godine zatvorenici vode u zatvor el-Azuli zatvorenih očiju i zatvaraju unutar njega. On dodaje: „Tu se zatvorenici po rutini kažnjavaju strujnim udarima, udaranjem i vješanjem za plafon. Zatvorenici se vežu i nagi ostavljaju satima sve dok ne daju nove informacije ili ne priznaju ono za šta se terete.“

Na osnovu njegovog mišljenja, preko 16 hiljada političkih zatvorenika je uhapšeno od ljeta prošle godine, a ono što je karakteristično za zatvorenike zatvora el-Azuli jeste to što su oni uhapšeni bez ikakvog sudskog naloga što otvara prostor policiji da sa njima postupa na tako zvijerske načine jer ne postoji nikakva odgovornost i prijetnja od kazne, dakle, navodi on: „Zvanično ti nisi u zatvoru!“

Ejmen, jedan od zatvorenika koji je u ovom zatvoru bio krajem prošle godine i jedan od rijetkih koji su ga napustili, kazao je: „El-Azuli nije kao ostali zatvori. Tu nema niti jednog zvaničnog dokumenta koji potvrđuje da se tu nalazite. Ako čovjek tu umre, niko neće znati da je umro.“

On još kaže da niti jedan civil ne može doći do ovog zatvora, jer se nalazi duboko u vojnoj zoni u oblasti kod Ismailije ali na stotine su ipak previše svjesne njegovog trećeg i najvišeg sprata gdje su zatvorenici držani u malim ćelijama.

Ejman navodi da su se zatvorenici budili između 3 i 6 sati ujutro. Onda je svaka ćelija  imala po pet minuta za korištenje kupatila koje se sastojalo od četiri toaleta i četiri tuša. U ćeliji su obično bila najmanje 23 zatvorenika to je značilo da po  jednom zatvoreniku to nije više od jedne minute za kupaonu i toalet, a ukoliko se neko zadrži malo duže, onda bi dobio batine. Kao rezultat toga, pojedini su izbjegavali da jedu kako bi uštedjeli vrijeme u toaletu.

Doručak počinje u 7:00 sati: hljeb ili pecivo sa marmeladom, a ponekad i sa žoharima. Ručak je u 14:00. “Za ručak je riža”, kaže Halid, uhapšeni aktivista. “U većini slučajeva nije je bilo dovoljno, tako da su donosili sirovu rižu i miješali je sa kuhanom. Onda je bilo ono što se zove povrćem. Uglavnom kuhani karfiol koji je bio ili sa puno soli ili bez nje. Tri dana sedmično imali smo piletinu koja nije bila za ishranu ljudi, ali morali smo je jesti kako bismo sačuvali snagu.” Za večeru su obično imali grah ili leću.

Unutar ćelija, navodi Ejman, nalazila se kanta za urin i nekoliko pokrivača koje je 20 i više zatvorenika moralo dijeliti. Ali nije im bilo potrebno zagrijavanje, čak ni u zimskim mjesecima. “Bilo je vrlo malo ventilacije”, kaže Ejman. “Dakle, iako je bila zima, nosili su samo donje rublje i bilo je jako vruće”.

Halid navodi da su s njegovim mučenjem počeli prije nego što je stigao u el-Azuli. Uhapšen  dok je išao na posao, on tvrdi da su ga vojnici i vojni policajci tukli i mučili elektrošokovima u ograđenom otvorenom prostoru nekoliko sati prije nego što je stigao u el-Azuli.

“Koristili su dva aparata za elektrošokove”, kaže Halid. “Donijeli su peškir i posuli ga vodom a onda su ga stavili na moje lice kako ne bih mogao disati. Vojni policajac me je tukao. Nakon četiri sata, odjeća mi je bila poderana, lice natečeno, oči zatvorene. Imam ranu u vilici dovoljno duboku da je vojnik stavljao svoj prst u nju”.

U el- Azuliju on je odmah smješten u ćeliju na trećem spratu, gdje se držala velika većina nestalih zatvorenika.

Dva druga preživjela zatvorenika, navode da ih je dočekao ‘odbor za doček’, iskustvo koje zatvorenici u civilnim zatvorima često prijavljuju.

“Kada smo stigli u zatvor, oni su prekrili naše oči”, kaže Ejman. “Uzeli su nam dragocjenosti i kaiševe i sve što je podsjećalo na konopce. Oduzeti su nam također i lijekovi, i nakon toga je počelo batinanje. Postrojili su nas uza zid i udarali nas palicama, cijevima za vodu i pesnicama. To je trajalo 10 minuta”.

“Onda su nas postrojili i dok smo išli na treći sprat tukli su nas. U hodniku na trećem spratu skinuli su nam poveze sa očiju i počeli nas tući. Stražar na trećem spratu, zvali su ga Gad, nam je prijetio: “Ukoliko neko pogleda kroz prozor, napravi bilo kakvu buku, prebit ćemo vas. Tukli su nas neko vrijeme pesnicama po licu. Nakon premlaćivanja, odveli su nas u ćeliju”.

Prva dva sprata zatvora već odavno se koriste za pritvaranje vojnika koji se nalaze pred vojnim sudovima. Od jula 2013., politički zatvorenici se drže na trećem spratu, a većina njih je smještena u desetak ćelija gdje se u svakoj nalazi od 23 do 28 zatvorenika.

Majka bivšeg zatvorenika-koji se sada nalazi u civilnom zatvoru- kaže da je njenom sinu Omaru bilo potrebno četiri dana mučenja i tri posjete državnom tužiocu prije nego što je pristao na iznuđeno priznanje. Omarova majka navodi kako se plašila da je umro, jer za vrijeme njegovog boravka u el-Azuliju nijedna državna institucija nije mogla otkriti gdje se on nalazi.

“Koža na njegovom nosu bila je zguljena do kosti”, prisjeća se Omarova majka prvog susreta unutar drugog zatvora.

“Na vratu mu se nalazio rez dubine prsta nastao uslijed batinanja metalnom palicom. A dvije velike rane nalazile su se na njegovim zapešćima od vješanja. Mučili su ga elektrošokovima postavljenim na testise. Rekao da su mu prijetili silovanjem i da su ga vješali golog. On dodaje da  su ga spriječili da ide u kupatilo šest dana i da su ga deset dana držali svezanih očiju. Pitao me je da li ga je neko posjećivao jer su mu prijetili da će uhapsiti njegovu žensku rodbinu, da će ih silovati i pokazati mu video snimke”.

Većina zatvorenika u ovim zatvorima su pripadnici različitih islamskih pokreta koji su uhapšeni nakon demonstracija podrške predsjedniku Mursiju.

IslamBosna.ba