IslamBosna.ba- Dragi mužu,
Sjedim i pokušavam navesti sve stvari koje mi se kod tebe sviđaju, ali nikada ne bih mogla završiti ovo pismo. Moji prsti bi prokrvarili ukoliko bih toliko dugo tipkala.
Umjesto toga, na trenutak ću ti se zahvaliti za sve stvari koje nisi, sve stvari koje ne radiš, i za sve stvari koje nikada nećeš biti.
Zar to ne znači baš kao puno izrečenih hvala?
Ti nisi moj muškarac iz snova. U mojim snovima, moj muškarac nikada nije mucao. On bi ispunio sve moje potrebe prije nego što sam i znala za njih. On bi uvijek znao šta da uradi i kaže i kako da se za sve pobrine. Tokom najgorih dana, kada sam loše ili kada mi djeca idu na nerve ili kada se čini da je sve pogrešno, radije bih imala tebe jer si stvaran.
Ti nemaš sve odgovore, jer ih niko nema. Nisi beskrajno strpljiv kada sam nerazumna. Ne voliš sve što radim jer sve što radim i nije tako simpatično! Zamisli da si samo iz snova, kakav bi to bio pritisak na nas oboje. Hvala ti što si istinski, čovječan, manjkav, i što je najvažnije, što se nikada nisi pokušavao pretvarati da je naš život poput sna.
Hvala ti što nikada nisi pokušao da budeš ‘vitez u sjajnom oklopu’.
Volim što znaš kada trebaš obući svoj oklop i boriti se pored mene. I još više volim što znaš da je moj zadatak da ubijem sama svoje zmajeve. Postoje bitke u životu koje sami moramo voditi, i drago mi je što nikada nisi iskoristio priliku da me lišiš moje šanse da prikupim svu svoju snagu i steknem mudrost iz teških borbi. Da si moj vitez, da li bih znala sama da se borim? Da li bih osjećala da si mi uvijek potreban da me spasiš? Zar bih željela da budem tako slaba?

Oboje smo nebrojeno puta čuli kako se ti nećeš ni s kim smiriti. Čuli smo da bi imali dobar odnos, potrebno je da stvari koje su važne vašem partneru budu također i vama važne.
Pa, drago mi je da smo se smirili jedno uz drugo.
Ti pojačaš svoj stereo kada si sam u automobilu i voliš da ideš na koncerte, ali smirio si se uz ženu koja ne voli glasnu muziku. Smirio si se uz nekoga ko se budi u cik zore iako sam voliš da ostaješ do kasno u noć. Smirila sam se uz nekog ko mrzi plaže iako su one moja omiljena mjesta. Ti, italijanski Amerikanac iz New Yorka, smirio si se uz nekoga ko misli da tjestenine i hljeb nisu bitni. A, ja, strastveni čitaoc, smirila sam se uz tebe koji rijetko otvaraš knjigu. Zamislite strast, uzbuđenje, radost, avanture i zadovoljstva koja smo propustili kada smo odlučili da se smirimo jedno uz drugo.
Kada sam bila djevojčica, mislila sam da ‘sretno do kraja života’ možda zaista postoji, iako to nisam nikada u svom životu vidjela.
Drago mi je što ne pokušavaš da me svakoga dana usrećiš. Hvala ti što si dovoljno pametan da znaš da nije tvoj posao da me usrećiš. Ukoliko ne pronađem sreću sama u sebi, ništa ti ne možeš uraditi ili reći što bi me odmah moglo pretvoriti u sretnu ženu. Ti si me poštedio od neuspjelih pokušaja da me razveseliš ili izbaciš iz cipela svakoga puta kada mi je bilo potrebno samo nekoliko minuta da se ohladim. Drago mi je što svoj život nisi posvetio tome da me nasmiješ svaki put kad mi je teško jer život samo s osmjehom nije pravi život. Drago mi je što mi stalno ne upućuješ komplimente, što me stalno ne ohrabruješ, inspirišeš, poštuješ i što me ne činiš da se osjećam kao da sam svakoga dana centar tvoga svijeta.
Ne misliš li da bismo propustili one divne zajedničke trenutke da smo bili toliko savršeni i da se nikada nismo svađali? Bili bismo toliko zauzeti pretvarajući se da smo sretni da ne bismo ni znali kako prava sreća izgleda. Radije ću imati sve šo imamo u životu uz sve izazove, pobjede i borbe umjesto uzaludnog pokušaja da budemo neprestano sretni svakoga dana.

Znam da ćeš gotovo uvijek biti tu kada mi budeš potreban, ali budući da ne čitaš misli, ponekad ću morati da tražim. Tuga, svađe, strah i razočarenja će nas povremeno razdvojiti jedno od drugog. Hvala ti što uvijek vodiš brigu prvo o sebi. Da nije tako, onda ne bi mogao ni brinuti o meni onda kada si mi stvarno potreban. Čak iako mi nećeš uvijek sve reći što mi je potrebno da čujem, ponavljam opet- ti ne znaš čitati misli, ali ukoliko pogledam ispod površine, mogu vidjeti tvoju ljubav, poštovanje i divljenje prema meni u toliko stvari koje radiš.
Drago mi je što si odbacio bajke prije nego što si me upoznao.
I ne postoji niko u ovom ponekad ludom, ponekad turobnom, nekad lijepom, nekad ružnom svijetu kojeg bih radije imala pored sebe. Iako je zabavno dijeliti naše snove, razgovarati o našim fantazijama i povremeno se pretvarati se da problemi ne postoje, ne znam da li bih mogla uživati u stvarnosti sa bilo kojom drugom osobom toliko koliko uživam s tobom.

Napisala: Tina Plantamura

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba