IslamBosna.ba- Kao što smo u prethodnom tekstu govorili, osnivanjem safavidske države na području današnjeg Irana i okolnih oblasti, 1501. godine, šiizam je dobio državu koja je, i zvanično, vodila projekat njegovog širenja u regionu. Osnivač ove države, Ismail-šah es-Safavi bio je veoma ekstreman u svom nastojanju da proširi šiizam, pa je na tom putu ubio veliki broj sunija, historičari procjenjuju oko milion. Snažnu podršku imao je od turkmenskog plemena Kilzibaša, koje mu je pružalo nemjerljivu podršku. Opasnost šiijske ekspanzije prepoznao je osmanski sultan Selim Prvi (1512-1520.).

Dolaskom na vlast, sultan Selim je pokazao svoju odlučnost i snagu u borbi protiv šiijske ekspanzije. Ali, šije nisu bili usamljena prijetnja muslimanskom ummetu. Glavna prijetnja bila je saradnja između Ismail-šaha, šiijskog vođe i vođe portugalske pomorske flote Alfonsa de Albuquerque (1453-1515), koji je pokrenuo niz osvajačkih pohoda, od kojih su neka imala za cilj i zauzeti Medinu, kao i druga sveta muslimanska mjesta. Alfonso je bio uporan u prijetnji da će iskopati Poslanikovo, s.a.v.s., tijelo, a tu je imao i svesrdnu podršku šija, posebno šaha Ismaila, koji su u tome vidjeli svoj lični interes u širenju šiijske dominacije. Odmah nakon dolaska na vlast, Selim Prvi je počeo sa svojim sukobima sa šiijama, prvo verbalnim, a kasnije i vojnim. U početku je konfrontacija među njima bila posredstvom pisama koja su upućivali jedni drugima. Sultan Selim Prvi poslao je pismo Ismail-šahu, u kojem ga je pozvao da prihvati istinski islam, da prestane sa širenjem šiizma, prestane sa napadima na muslimane i prestane sa savezom sa muslimanskim neprijateljima. Takva pisma izazivala su Ismailov podsmjeh, tako da je u jednom od njih napisao sultanu Selimu: “Poslat ću ti kao poklon još hašiša, jer smatram da ova pisma pišeš pod utjecajem opojnih droga.”

Nakon takve komunikacije, sultan Selim je shvatio da se ovaj problem može riješiti jedino oružjem. Tada je započeo sa pripremama za bitku. Prvo što je uradio jeste da je pohapsio a onda dao pogubiti sve šiije dvanaestoimamce koji su živjeli na istoku Osmanskog carstva, a koji su bili pokorni Ismail-šahu. Na taj način, on je eliminirao mogućnost njihove saradnje i podrške neprijatelju u toku rata. Nakon što je eliminirao tu prijetnju, sultan je pozvao članove porodice Ak Koyunlu, koja je od 1378. do 1501. godine vladala oblastima Iraka i Irana, a koje se Ismail-šah protjerao i pribavio je njihovu podršku i učešće u pohodu protiv šija.

Od svojih uhoda sultan Selim je saznao da Ismail-šah nastoji odložiti početak borbe do zime, kako bi osmanska vojska bila izmorena glađu i hladnoćom i zbog toga se povukao duboko u pustinju. Sultan Selim je krenuo sa svojom vojskom, zauzeo ključna strateška mjesta u oblasti Čaldiran, na današnjoj tursko-azarbejdžanskoj granici, a onda žestoko izvršio napad na položaje šija safavija i do nogu ih potukao. Ova ključna bitka odigrala se u avgustu 1514. godine, odnosno u mjesecu redžebu 920. godine po Hidžri.

Ova pobjeda omogućila je muslimanima da prodru duboko u šiijsku teritoriju, zauzmu safavijsku prijestolnicu, a Ismail-šah je pobjegao. Sultan Selim je bio prinuđen, pod pritiskom svojih vojskovođa, zbog zime i teških uslova zaustaviti dalja osvajanja.

IslamBosna.ba

Povezano:

Šijska država koja je ubila milion sunija