IslamBosna.ba – Na unverzitetu Sarah Ager je bila poznata po svom kršćanskom ubjeđenju. Njeni roditelji su svećenici Vojske spasa. Ona je odrasla idući u crkvu i bila je u crkvenom horu. Vjerovanje u Boga i kršćanstvo su bili temeljni dio njenog identiteta sve dok nije prešla na islam studirajući engleski jezik u Leicesteru.
Ona nije bila nezadovoljna Crkvom, nije znala puno o islamu i nije prešla na islam kako bi se udala za muslimana.
Dakle, šta je dovelo na ovaj put? Odlučila je da nauči više o islamu kada je upoznala Turkinje muslimanke na univerzitetu. “Glavni razlog zašto sam počela učiti o islamu je bio što me je bilo stid”, kaže ona.

“Nisam znala ništa o Turskoj i islamu, nisam znala u šta su vjerovale. Bila sam prestrašena. Mislila sam- moram proguglati barem o ovoj vjeri”.
Ali, Sarah se nije zaustavila na brzom pregledavanju Googla, odlučila je da uzme kurs o muslimankama u književnosti kao dio njezinog studija. “Bile su dvije muslimanke koje su nosile hidžabe na kursu i sjećam se da sam bila prestrašena i da sam sjedila na drugom kraju prostorije. Mislila sam da one moraju biti prave muslimanke”.

“Ali kada su govorile tokom predavanja, one su na tako lijep način se izražavale o svojoj vjeri. Sve više me interesovalo kako one doživljavaju Boga”.
Jedna stvar je cijeniti drugu vjeru, ali šta je dovelo do toga da ona primi islam?
“Jednog dana sam se osvrnula i pomislila da nisam više kršćanka”, kaže ona.
“Ne mogu se sjetiti trenutka kada sam prestala vjerovati da Isus nije Božji sin, ali se sjećam kako sam se osjećala- nisam bila sigurna u šta sam ili u što sam vjerovala. Nisam više bila tako sigurna kao ranije”.
Znala da je da s tim što više ne vjeruje da je on Bog nije više ni kršćanka.

Sarah kaže da nakon primanja islama je ostala u dobrim odnosima sa svojom porodicom. Pružili su joj podršku, ostala je u kontaktu sa svojim prijateljima kršćanima, i njeni roditelji pokušavaju da pronađu načine da povežu njihovu vjeru sa njenom.

Sarah ima 26 godina i radi kao nastavnica u Bolonji, Italija i vodi Međureligijski ramazan projekat, blog osmišljen da približi ljude različitih uvjerenja tokom mjeseca posta kako bi govorili o onome što im njihova vjera znači.
“Kada stavim hidžab podsjetim se kako želim da se predstavim svijetu”, kaže ona.
Duhovna disciplina poput molitivi i posta može postojati i u kršćanstvu i islamu. Kao prakticirajuća muslimanka, Sarah kaže da želi da je to praktikovala i ranije.
“Kada sam bila kršćank,a molila sam se spontano, a to je značilo ponekad da sam se molila samo onda kad su stvari loše, a ne i onda kada su dobre”.
“To što se sada molim pet puta dnevno to znači da moram prestati sa onim što radim, čak i kada sam mrzovoljna. Mi se molimo na veoma fizički način, ne možete se samo moliti svojom glavo morate biti angažovani i fizički- pregibanje”,,
Na početku je mislila da je post poput nošenja hidžaba suluda ideja.
“Prvi put kada sam postila, samo sam pokušala jer nisam još uvijek bila muslimanka, bila sam stvarno iznenađena koliko to što ne jedem i ne pijem utječe na mentalni pristup i osjećaj za duhovnost”, kaže ona.
“Kada postite, jedina svar koja vas zaustavlja da uzmete čašu vode je vaša vjera.Šetala sam pored picerije i nikada nisam bila u tolikom iskušenju, ali kada sebe
ogradite vi ne iskušavate svoju vjeru”.
“Stvarno bih željela da sam to radila kao kršćanka”, dodaje ona.

IslamBosna.ba