Braco u Islamu, danas 16. Ramazana, namece nam se nekoliko tema: Bedr, Feth (povratka muslimana u Meku, nakon progona koji je trajao osam godina), zadnja trecina Ramazana i u njoj trazenje noci Kadra, te pitanje I’tikafa, kao sunneta Muhammeda a.s., jer bi nas Poslanik s.a.v.s. u zadnjih dest dana Ramazana pojacao ibadete i malo bi spavao (postelja mu je bila sklopljena). Ipak sam se opredijelio da uz Allahovu pomoc govorim o Bedru, kao prvoj i najvaznijoj bitci i pobjedi u Islamu, racunajuci da ce se o drugim pobrojanim temama govoriti narednih dana na predavanjima u dzamijama i putem medija. Allah dz.s. kaze:

"Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni." (Suretu Ali Imran:123)

Prije toga, da se podsjetimo na to da se ovih dana vodi odsudna odbrana Groznog. Mudzahidi uz Allahovu pomoc pruzaju snazan otpor, a ruske snage napadaju svim sredstvima. Blaga osuda napada na ceceniju, od strane zapada, je u isto vrijeme signal da je rusima sve dozvoljeno. Muslimanski svijet uglavnom suti, smatrajuci to unutarnjom stvari Rusije. Zamolimo Allaha da pomogne nasoj braci i ponizi nevjernike i munafike!

Kada se primaklo vrijeme povratka bogate karavane iz Sama, put Meke, Poslanik s.a.v.s. salje Talhu bin Ubejdullaha i Seida bin Zejda u izvidnicu. Ova dva ugledna ashaba su u mjestu Havra sacekali karavanu, pokupili sve potrebne informacije i vrativsi se u Meku, o tome su obavijestili Poslanika s.a.v.s.. Karavana je bila velika i bogata i cinilo je hiljadu deva natovarenih raznom robom, cija vrijednost je iznosila oko pedeset hiljada (50 000) zlatnih dinara. Karavanu je obezbijedjivalo oko cetrdeset ljudi.

Ovo je bila pogodna prilika za muslimane Medine, da nanesu jak udarac musricima Meke. Muhammed a.s. poziva muslimane da izadju i sacekaju karavanu, jer ce je njima mozda Allah pokloniti. Izlazak u susret karavani nije bio u formi naredbe, nego kao dobrovoljan cin. Tada se nije racunalo da ce doci do obracuna sa musricima na Bedru. Sa Poslanikom s.a.v.s. na ovaj put je krenulo 317 ashaba (u nekim predajama 313 ili 314), od kojih je bilo 82 (83 ili 86) muhadzira. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva. Poslanik s.a.v.s., Alija i Mersad r.a. su imali zajednicku devu. Muhammed a.s. u Medini ostavlja kao zamjenika Ibn Ummi Mektuma, koji ga je zamjenjivao u namazu, a za namjesnika je odredio Ebu Lubabu. Za glavnog komandanta je odredio Mus’aba ibn Umejra, koji je nosio bijelu zastavu. Vojska je bila podijeljena u dva dijela: a) Odred muhadzira, ciji komandant je bio Alija ibn Ebi Talib, b) Odred ensarija, kojim je komandovao S’ad bin Muaz. Odredjeno je obezbjedjenje, predvodnica i pratnja. Vrhovna komanda je pripadala Poslaniku s.a.v.s.. Muslimanska vojska se kretala, putem: glavni put za Meku, bunar Revha, podrucje Nazijat, dolina Rahkan, tjesnac Nazijat i Safra. Sufjan je preko svojih izvidjaca dobio informaciju, da se muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao vijest u Meku da mu se posalje pojacanje.

Na tu vijest, svi prvaci Meke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se iskupili i krenuli put karavane. Usput su pokrenuli jos neka arapska plemena. Njihov broj je bio oko 1300 boraca. Pridruzio im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja, 600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tacan broj i ne zna). Musricima je komandovao Ebu Dzehl bin Hisam, dok je logisticko obezbjedjenje bilo briga devet najuglednijih mekelija. Svaki dan se klalo deset, odnosno devet deva. Musricka vojska je bila do kraja nadmena, a o tome i Kur’an govori:
"I ne budite kao o¬ni koji su, da se pokazu svijetu, nadmeno iz grada svoga izisli da bi od Allahova puta odvracali. A Allah dobro zna o¬no sto o¬ni rade." (Suret-l-Enfal: 47)

Musrici su se velikom brzinom kretali prema Bedru: dolinom Kusan, Kudejd i Dzuhfe. Tu su dobili poruku od Ebu Sufjana da je karavana spasena, te da se mogu vratiti u Meku. Naime, Ebu Sufjan je nakon informacija koje je dobio o muslimanskoj vojsci, krenuo zapadno i tako izbjegao muslimansku zasjedu. Ebu Dzehl se usprotivi tome da se musrici vrate u Meku, nego odluci da nastave put do Bedra, da tamo ostanu tri dana, zakolju deve, napiju se vina i na taj nacin proslave. Rekao je: "Arapi treba da cuju za nas pohod i za nasu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!" Pleme Zehra (300 boraca) se ipak samovoljno vratilo u Meku, tako da je musrika ostalo oko 1000.

Muhammed a.s. je saznao za pokret musricke vojske i da je karavana uspjela izbjeci zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran. Odlucuje da krene u susret musrickoj vojsci, jer bi bilo kukavicki vratiti se u Medinu i pustiti musrike da se krecu kud o¬ni hoce, pokazujuci svoju silu. Pogotovo sto je postojala realna opasnost da musrici krenu prema Medini i ugroze njenu sigurnost. Radi toga je Poslanik s.a.v.s. sazvao sastanak vojnog savjeta, upoznao ih sa situacijom i zatrazio njohivo misljenje. Prvi se javi Ebu Bekr r.a. koji je pohvalio prijedlog Poslanika s.a.v.s., potom Omer r.a., a za njima i Mikdad bin Amr, koji su uvjerili Poslanika s.a.v.s. da ce biti uz njega ma gdje krenuo. Ova tri ashaba su bili iz redova muhadzira, pa je Poslanik s.a.v.s. zelio da cuje i misljenje ensarija, koji su prerdstavljali veci dio vojske. Javio se Sa’d ibn Muaz r.a. , koji ohrabruje Muhammeda a.s. obecavsi mu da ce biti uz njega gdje god bio. Nakon tih rijeci Poslanik s.a.v.s. rece. "Krenite i donesite radost. Uzvseni Allah mi je obecao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njihove pogibije." Potom su prosli kroz As-Safir i Ed-Dijet i dosli na Bedr. Po dolasku na Bedr Poslanik s.a.v.s. zajedno sa Ebu Bekrom ide u izvidjanje, te tom prilikom dobija odredjene informacije od jednog starca na kojeg su naisli. Te noci, 16. Ramazana, Muhammed a.s. salje u izvidjanje trojicu vojskovodja, muhadzira: Aliju r.a., Zubejra r.a. i Sa’da r.a., koji su priveli dvojicu djecaka koji su tocili vodu za mekelije. Od njih je Resulullah s.a.v.s. dobio nove znacajne informacije.

Uvece je Allah dz.s. spustio kisu, koja je bila milost vjernicima, a tegoba nevjernicima.

"Kad je o¬n ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s’ neba vam kisu spustio da bi vas njome ocistio i da bi od vas sejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vasa jakim ucinio i njime korake ucvrstio." (Suretu-l-Enfal:11)

Muhammed a.s. odlucuje da zauzme polozaj, koji po misljenju ashaba po imenu Habab bin Munzira nije pogodan, te predlaze da se krene jos naprijed, zatrpa se najblizi bunar spram mekelija, a potom iskopa kanal kojim ce se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Njegov prijedlog je Muhammed a.s. prihvatio kao razumno rjesenje. Sa’d bin Muaz predlaze da se Poslaniku s.a.v.s. napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obliznjem brezuljku, sto je i ucinjeno. Odredjena je i grupa mladica za obezbjedjenje komandnog mjesta. Muhammed a.s. obilazi mjesto buduce borbe i govori: "Ovdje ce insaallah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj." Ostatak noci je Muhammed a.s. proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi.

Kurejsije su tu noc provele u mjesu Udvetu-l-Kusva. I kurejsije salju izvidnice. Ponovo je jedan dio musrika za to da se vrate u Meku, ali ih Ebu Dzehl odvraca od te pomisli i nagovara na borbu.

Primaklo se vrijeme obracuna i dvije vojske su zauzele borbene linije. Dok je Muhammed a.s. obilazio ashabe koji su stajali u borbenom safu, vrhom strijele je dotakao stomak ashaba po imenu Sevad, koji je trazio od Poslanika s.a.v.s. da mu vrati istom mjerom. Muhammed a.s. je otkrio stomak, a ovaj je prisao i poljubio ga, govoreci: "Zelim da moj posljednji dodir na dunjaluku bude s’ tobom!" Poslanik je rekao ashabima da se ne zapocinje borba dok o¬n licno ne da znaka za to. Kaze im da prilikom prvog napada musrika ne isukuju svoje sablje, nego da svi odapnu strijele, a da sablje isucu kada bude borba prsa u prsa. Potom je otisao na svoje komandno mjest, a uz njega su bili Ebu Bekr i Sa’d bin Muaz r.a., koji je komandovao obezbjedjenjem. Prva zrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da ce se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza r.a.. ubio. Iz reda musrika istupise tri najsnaznija musricka mladica: Utbe i Sejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa muslimansku stranu izadjose trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi i Abdullah ibn Revvaha r.a.. Kurejsije se ne slozise sa time da se bore protiv o¬nih koje ne poznaju, nego zatrazise od Muhammeda a.s. da im odredi o¬ne koji su njima dorasli (misleci na nekog od muhadzira). Poslanik s.a.v.s. rece. "Ustani Ebu Ubejde, i ti Hamza i ti Alija!" Musrici prihvatise dvoboj sa ovom trojicom ashaba, tako da je dvoboj zapoceo, a borili su se: Ebu Ubejde protiv Utbe bin Rebia; Hamza protiv Sejbe; Alija protiv Velida. Hamza i Alija r.a. su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ubejd bio tesko ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu o¬ni pritekli u pomoc i zajedno su savladali Utbu. Ubejd r.a. je peti ili sesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Zapoceo je opci napad musrika, koji su bili ozlojedjeni, jer su im tri najhrabrija borca bila ubijena i prije pocetka pravog obracuna.

Kada je Poslanik s.a.v.s. pogledao musricku vojsku, koja je brojala vise od hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudzahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtacem) uceci dovu:

"Gospodaru, podari mi o¬no sto si mi obecao! Ako ova skupina koja pripada Islamu, bude unistena, nece se Tebi vise robovati na Zemlji!" Poslanik s.a.v.s. je neprekidno ucio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, da mu je spao ogrtac sa ramena, pa mu je prisao Ebu Bekr r.a., podigao ogrtac i vratio ga na njegova mubarek ledja, govoreci mu: "Poslanice, dovoljno si trazio od svoga Gospodara, o¬n ce ti dati o¬no sto ti je Obecao!" Pa je objavljeno:

"I kada ste od Gospodara svoga pomoc zatrazili; o¬n vam se odazvao: "Poslacu vam u pomoc hiljadu meleka koji ce jedni za drugima dolaziti."(Suretu-l-Enfal: 9)

Resulullah govori Ebu Bekru r.a.: "Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest. Dosao mi je Dzibril, na konju, a na krilima je bila prasina." Poslanik izlazi iz svoga sklonista govoreci:
"Skup ce sigurno porazen biti, a o¬ni ce se u bijeg dati!"(45) "Ali, Sudnji dan im je rok, a Sudnji dan je uzasniji i gori!"(46) (Suret-l-Kamer: 45-46)

Potom je uzeo saku prasine i bacio je prema musricima, govoreci: "Lica vam se unakazila!" Svakog musrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta. Tim povodom je objavljen ajet:
"Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kusnjom iskusao, – Allah zaista sve cuje i sve zna." (Suretu-l-Enfal:17)

Muhammed a.s. podstice ashabe da krenu svom zestinom, obecavajuci im dzennet. Kada je to cuo Umjer bin Amr, bacio je hurme i borio se sve dok nije pao kao sehid. Ebu Davud El-Mizani pripovijeda: "Slijedio sam jednog od musrika da ga ubijem, kada mu je glava sa ramena odletjela prije nego je moja sablja dosla do njega. Znao sam da ga je ubio neko osim mene." Iblis la’netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao sa bojnog polja, bjezao sve do mora i zaronio u njega, govoreci: "Vi ne znate o¬no sto ja znam!" Musrici pocinju bjezati, a Ebu Dzehl ih bodri i trazi da se nastavi borba. Abdurrahman ibn Avf govori kako je cuo dvojicu mladica koji su se raspitivali za Ebu Dzehla, govreci da o¬ni zele da ga ubiju, jer o¬n psuje Poslanika s.a.v.s., pa i m je pokazao na Ebu Dzehla. Obojica su navalili na njega i ubili ga. Odose do Poslanika s.a.v.s. govoreci i jedan i drugi da su ubili Ebu Dzehla, a Poslanik s.a.v.s. ih pita da li su obrisali svoje sablje. o¬ni odgovaraju da nisu, pa o¬n pogleda u sablje i rece: "Obojica ste ga ubili!" Kada je Poslanik s.a.v.s. poslije bitke ugledao Ebu Dzehla, reka je :"Ovo je faraon ovog naroda!" Muslimani su imali 14 sehida (6 muhadzira i 8 ensarija). Musrika je poginulo sedamdeset i jos 70 ih je bilo zarobljeno. Poslanik je naredio da se musrici svi zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra. Dok su boravili na Bedru, medju nekima od ashaba dodje do nesporazuma, oko podjele ratnog plijena, pa im Muhammed a.s. naredi da sav ratni plijen stave na jednu hrpu, pa da ga o¬n podijeli, shodno Allahovoj Objavi, na putu za Medinu, u mjestu Kesib.

"Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite medjusobne razmirice, i okoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici." (Suretu-l-Enfal:1)

Stize vijest o pobjedi u Medinu, a i o porazu u Meku. Ebu Leheb je usljed snaznog udarca kolcem jedne ozaloscene zene, kao i od neke pjegave zaraze umro sedmi dan, tako da ga ni njegova djeca nisu smjela dotaci, nego su nakon tri dana od njegove smrti, ugurali ga stapovima u neku jamu i zatrpali ga kamenjem koje su bacali sa daljine.

Treci dan nakon bitke Poslanik s.a.v.s. krece sa ashabima put Medine. Usput je naredio da se pogube: Nadar bin aris i Ukbe bin Muit, a obojica su bili veliki zlocinci. Medinelije su Poslanika s.a.v.s. i njegove ashabe u Medini docekali puni radosti. Zabiljezen je vrlo human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobodjeni na jedan od tri nacina: otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), poducavanjem pisanja (10 muslimana), dok su najsiromasniji zarobljenici bezuvjetno oslobodjeni.
Braco, neka nam Bedr bude pouka i lekcija koju ne smijemo zaboraviti, jer su ashabi Muhammeda a.s. za samo trinaest mjseci dozivili Uhud, koji oznacava pobjedu pretvorenu u poraz. Neka nase borbe budu Bedr i zamolimo Allah dz.s. da Cecenija, Palestina i Kasmir budu, Bedr ovoga vremena.
 
Sarajevo: 16. Ramazan 1420.h.
24.Decembar 1999.g.
Hutba: Dzamija "Princ Selman"
Nezim Halilovic Muderris

 

Leave a Reply

*

captcha *