IslamBosna.ba-Jedini legitimno izabrani predsjednik Egipta se gotovo već pet godina nalazi u zatvoru. Moj babo, Muhammed Mursi, je 2012. godine pobijedio sa 52 posto glasova, kada smo doživjeli prve i posljednje istinske demokratske izbore u historiji naše zemlje. On je 2013. godine zatvoren nakon krvavog vojnog udara. Tzv. predsjednički izbori koji će se održati 26-28. marta, za razliku od njih, su farsa.

Od sedam opozicionih kandidata u Egiptu, samo jednom je dozvoljeno da se bori protiv Abdelfettaha es-Sisija. Njegovo ime je Mussa Mustafa Mussa i on je vođa Gad stranke. On tvrdi da je član opozicije, ali činjenica je da je proteklih nekoliko mjeseci proveo skupljajući potpise 25 hiljada egipatskih građana kao potporu Sisiju što jasno ukazuje da je ta tvrdnja ismijavanje.

A ostali? Pojedini su uhapšeni, a drugi su povukli kandidature. Pojedini koji su povukli kandidature su donijeli odluku zbog apsurdnog načina vođenja izbora, dok je drugima prijećeno ili su napadnuti. S obzirom da je naš ‘izbor’ ograničen na nasilnog autokratu i očitu marionetu, mi, Egipćani, nećemo moći slobodno ostvariti naše pravo glasa.

Dopušteno mi je da samo dvaput vidim svog babu, a uvjeti u kojima se nalazi su zapanjujući. On se nalazi konstantno u samici, uskraćeno mu je liječenje zbog ozbiljnih bolesti kao visokog tlaka i dijabetesa, do te mjere da je izgubio većinu vida na lijevom oku. Bojimo se da su to egipatske vlasti uradile namjerno, jer žele da što je prije moguće umre od ‘prirodnog uzroka’. Ovi uvjeti su ogledalo sadašnjeg stanja egipatske demokratije- držati zatvorenika pod krikom takozvanih protuterorističkih procedura, zlostavljanog i zaboravljenog od većine u međunarodnoj zajednici.

Doista, nakon što su pohvalili Arapsko proljeće 2011. i emancipaciju egipatskog naroda od čelične ruke predsjednika Husni Mubaraka, međunarodna zajednica nije mogla prihvatiti činjenicu da su Egipćani većinom glasali za mog babu i njegovu stranku. Naše pravo slobodnog glasanja je odjednom postalo manje od nepovredivog jer smo izabrali ‘islamistu’. Podrška Zapada vojnom udaru koji je uslijedio potvrdila je ove dvostruke standarde.

Od tada, ništa se nije učinilo kako bi se spriječilo da Egipat ponovo utone u diktaturu. Kada su na trgu Rabi’a 2013. godine na hiljade pristalica Mursija ubijene, oko 817 osoba je ubijeno prema Human Rigthts Watchu, ništa nije kazano. Kada je na masovnim suđenjima stotine nevinih osoba osuđeno na smrt ili doživotni zatvor, svijet je šutio. Ovaj trijumf se nastavio kada su se u međunarodnim medijima pojavile priče o prisilnim nestancima i mučenjima. Slabašan diplomatski odgovor predstavlja sirovo odobravanje režima aktivno uključenog u zlostavljanja, kidnapovanja, lažna suđenja i smrtne kazne.

 

Stav Zapada prema Sisiju temelji se na lažnim pretpostavkama da je hapšenje islamističkih političkih vođa neophodan dio borbe protiv ekstremizma. Zapadni političari očito prihvataju zastrašujuću priču da Muslimanska braća imaju skriveni plan. Ova priča je ojačana razlikama koje međunarodni mediji neprestano forsiraju između ‘islamističkih’ egipatskih političkih zatvorenika i sekularnih, ljevičarskih egipatskih političkih zatvorenika. Nepravedna suđenja i ilegalna pritvaranja ovih drugih su često prikazana kao šokantnija od onih prvih.

Brutalno slamanje bilo kakvog oblika mejnstrim političkih disidenata- bez obzira da li su to mediji, građanska udruženja, pristalice Muslimanske braće ili liberalne stranke, samo je pomoglo sinajskom ogranku Islamske države da regrutira novo radikalizirane Egipćane.

Pa koliko još izvještaja je potrebno međunarodnoj zajednici prije nego što počne djelovati? Koliko još predsjednika treba da se zatvori?

Moja porodica i ja više ne možemo čekati. Prije dvije sedmice, na naš zahtjev, tri britanska parlamentarca su oformirla neovisni panel kako bi procijenili uvjete u kojima je moj babo nalazi. Ovaj panel je poslao zahtjev egipatskoj vladi tražeći posjetu zatvoru Tora, gdje vjerujemo da se moj babo nalazi. Nisu dobili odgovor.

Na vlade Zapada ovo nije utjecalo. Godine 2014., Francuska i Egipat su potpisale sporazum o oružju na osnovu kojeg je u odnosu na prethodnu godinu za 37 posto povećana prodaja oružja Egiptu. Iste godine, Sjedinjene Države, koje i dalje predstavljaju glavnu podršku egipatskoj vojsci, su poslale Kairu 1, 3 milijarde dolare vojne pomoći.

Ako ovo nije dovoljno, nedavno izvješće UN-a dokazuje da je Egipat postao mjesto odakle se vrši prodaja oružja iz Sjeverne Koreje. Pa ipak, bez obzira na to koliko je egipatska država postala opaka, čini se da to ništa ne mijenja. Pa, zašto nam onda ne dozvoljavaju da posjetimo mog babu? Ako su zabrinuti da zahtjev za posjetu zatvoreniku predstavljati prijetnju njihovoj reputaciji, dok prodaja oružja iz Sjeverne Koreje nije- onda očito kriju nešto zabrinjavajuće. Potrebni su nam odgovori i trebamo ih sada.

Napisao: Abdullah Mursi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba